Ugovoru o doživotnom ili ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju najčešće pribjegavaju starije osobe strahujući da se zbog bolesti ili nemoći više neće moći skrbiti sami o sebi. Kako bi si osigurali potrebnu skrb sklapaju ugovor kojim u zamjenu za svoju imovinu, najčešće nekretninu, brigu o sebi povjeravaju drugoj osobi. Ovo je legalan način za postizanje cilja svih stranaka ugovora (jedna strana prima uzdržavanja dok druga za uzvrat prima određenu imovinu), međutim, događaju se i zlouporabe navedenih ugovora o čemu će biti riječ kasnije.
Sličnosti ugovora o doživotnom i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju
- uređeni Zakonom o obveznim odnosima
- dvostranoobvezni (nastaje obveza za obje ugovorne strane),
- konsenzualni (smatraju se sklopljenim samim sporazumom stranaka oko bitnih sastojaka),
- naplatni (davatelj preuzima obvezu uzdržavanja, a primatelj obvezu prenošenja imovine kao naknade za dano uzdržavanje),
- aleatorni (s obzirom na to da njihovo trajanje ili eventualni raskid ovisi o budućem i neizvjesnom događaju)
- strogo formalni ugovori
Ugovorima je zajednički i predmet obveze. Davatelj uzdržavanja ima obvezu da doživotno uzdržava primatelja uzdržavanja. Primatelj uzdržavanja ima obvezu da prenese svu ili dio svoje imovine na davatelja uzdržavanja.
U svrhu zaštite pravne sigurnosti i sprečavanja zloporaba, sklapanje oba ugovora, uvjetovano je strogom zakonskom formom. Pa tako, da bi ugovori proizvodili pravne učinke, moraju biti sastavljeni u pisanom obliku te ovjereni od suca nadležnog suda ili solemnizirani po javnom bilježniku odnosno sastavljeni u obliku javnobilježničkog akta.
Ako dođe do naknadnih izmjena ili dopuna ugovora, takve dopune i izmjene također moraju biti učinjene u pisanom obliku pred ovlaštenom osobom , a u protivnom neće biti valjane.
Različitosti ugovora o doživotnom i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju
Ugovorom o doživotnom uzdržavanju jedna strana (davatelj uzdržavanja) se obvezuje da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine, s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.
Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju jedna strana (davatelj uzdržavanja) se obvezuje da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine.
Dakle, osnovna razlika između ovih ugovora je trenutak prijenosa imovine:
- kod ugovora o doživotnom uzdržavanju imovina s primatelja na davatelja prelazi u trenutku smrti primatelja uzdržavanja
- kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imovina s primatelja na davatelja prelazi odmah nakon sklapanja ugovora.
VAŽNO!!
Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju prijenos prava imovine događa se nakon smrti primatelja. To znači da davatelj uzdržavanja nije ovlašten zahtijevati predaju imovine dok se to ne dogodi. Ono što može napraviti jest zatražiti upis zabilježbe ugovora u zemljišnu knjigu ako je predmet ugovora nekretnina. To služi kao obavijest svima da je navedena nekretnina predmet ugovora i da je vlasnik nekretnine sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ako je predmet ugovora pokretnina ili neko pravo za koje se vodi kakav javni upisnik, davatelj uzdržavanja ovlašten je zatražiti zabilježbu ili drugi odgovarajući upis toga ugovora u taj javni upisnik.
Kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, prijenos imovine događa se za života primatelja uzdržavanja (danom sklapanja ugovora ili u drugom roku oko kojeg su se stranke sporazumjele). To davatelju uzdržavanja koji se u zemljišnim knjigama uknjižio kao vlasnik daje mogućnost da s istom imovinom raspolaže (npr. prodati, darovati, itd.). Kako bi se primatelj zaštitio trebao bi odrediti da se u njegovu korist na nekretnini osnuje zabilježba stvarnog tereta uzdržavanja. U tom slučaju, ako davatelj uzdržavatelja proda nekretninu, primatelj uzdržavanja će se uvijek moći naplatiti iz te nekretnine, bez obzira tko je njen vlasnik. Naime, pridržajem prava iz stvarnog tereta primatelj uzdržavanja bit će ovlašten zahtijevati uzdržavanje od svake osobe koja je vlasnik nekretnine čije vlasništvo je prenio na ime naknade za uzdržavanje. U tom slučaju ovlašten je tražiti uzdržavanje od treće osobe koja je stekla vlasništvo nekretnine, kao i od svakog sljedećeg stjecatelja.
Osim toga, poželjno je osnivanje osobne služnosti stanovanja u korist primatelja kao bi on imao pravni temelj za korištenje nekretnine koju je prenio na davatelja.
Slučaj kada davatelj uzdržavanja umre prije primatelja
Još jedna razlika između ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju je situacija ukoliko davatelja uzdržavanja umre prije primatelja uzdržavanja.
Kod ugovora o doživotnom uzdržavanju, umre li davatelj uzdržavanja prije primatelja uzdržavanja, njegova prava i obveze iz ugovora prelaze na njegova bračnog druga i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ali samo ako oni na to pristanu. Ako nastavljaju, ništa se ne mijenja, osim osobe koja uzdržava. Sva prava i obveze iz prije sklopljenog ugovora, ostaju na snazi. Međutim, ukoliko ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju, ugovor se raskida, a oni nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje. Također, ako bračni drug i potomci davatelja uzdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze, tada imaju pravo od primatelja uzdržavanja zahtijevati naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od pokojnog davatelja uzdržavanja, a u tom slučaju sud naknadu određuje po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o doživotnom uzdržavanju.
U slučaju sklopljenog ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kada davatelj umre prije primatelja uzdržavanja, a njegov bračni drug, odnosno njegovi potomci koji su pozvani na nasljedstvo, ne pristanu na produženje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, ugovor se raskida, a oni nemaju pravo zahtijevati naknadu za prije dano uzdržavanje i dužni su vratiti primatelju uzdržavanja ono što je na temelju toga ugovora stekao davatelj uzdržavanja te ukoliko nisu u stanju vratiti ono što je na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju stekao davatelj uzdržavanja, dužne su primatelju uzdržavanja naknaditi vrijednost stečenog. Također, ako nasljednici davatelja uzdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obveze, oni imaju pravo zahtijevati naknadu za uzdržavanje koje je primatelj uzdržavanja dobio od davatelja uzdržavanja, no dužni su primatelju uzdržavanja vratiti ono što je davatelj uzdržavanja stekao na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Navedene naknade sud će odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir imovinske prilike primatelja uzdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene na produženje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, te prava koja primatelj uzdržavanja ostvaruje na temelju stvarnog tereta. Nakon smrti primatelja uzdržavanja davatelj uzdržavanja, u pravilu, ne odgovara za njegove dugove, ali može se ugovoriti da će on odgovarati za one njegove dugove koji postoje u trenutku sklapanja ugovora prema određenim vjerovnicima.
Tko može sklopiti ugovor?
Davatelj uzdržavanja, kao osoba koja se obvezala uzdržavati drugoga, uz naknadu, može biti svaka poslovno sposobna, fizička ili pravna osoba (ili više njih).
Primatelj uzdržavanja može biti svaka punoljetna, poslovno sposobna fizička osoba u čiju je korist uzdržavanje ugovoreno.
Ugovori mogu biti sklopljeni u svrhu vlastitog uzdržavanja, u kojem slučaju je ugovaratelj ujedno i primatelj, ali ono može biti ugovoreno i za treću osobu (bračnog druga, sestru). U navedenom slučaju, treća osoba je primatelj, a na ugovaratelju je obveza da za dano uzdržavanje, dakle na davatelja, prenese svu ili dio imovine koja je predmet ugovora.
Ugovore mogu zaključiti i osobe koje su se dužne međusobno uzdržavati i pomagati- bračni drugovi.
Međutim, postoje i iznimke!
Posebnim propisom (Zakonom o socijalnoj skrbi) je osobama koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi, osobama zaposlenima u djelatnosti socijalne skrbi te određenom krugu njihovih srodnika zabranjeno sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju ili ugovora o dosmrtnom uzdržavanju s korisnikom kojem pružaju usluge socijalne skrbi, ako je tim ugovorom obuhvaćena nekretnina korisnika usluge socijalne skrbi. Ove ugovore s korisnikom kojem pružaju uslugu socijalne skrbi ne smiju sklopiti:
- fizička ili pravna osoba koja obavlja djelatnost socijalne skrbi
- bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni partner te srodnik u ravnoj ili pobočnoj liniji do drugog stupnja srodstva fizičke osobe koja pruža usluge socijalne skrbi
- fizička osoba zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi
- bračni ili izvanbračni drug, životni partner ili neformalni partner te srodnik u ravnoj ili pobočnoj liniji do drugog stupnja srodstva fizičke osobe koja je zaposlena u djelatnosti socijalne skrbi.
Ugovori sklopljeni protivno zakonskoj zabrani su ništetni (to znači da ne proizvode namjeravane učinke).
Sklapanje ugovora
Prava i obveze u ugovoru samostalno se dogovaraju s drugom stranom te ovise o potrebama i mogućnostima ugovornih strana i različite su od slučaja do slučaja. Najčešće se odnose na zadovoljavanje osnovnih životnih potreba kao što su pružanje ili osiguravanje smještaja, pomoć oko održavanja higijene, osiguranje odjeće i obuće, osiguravanje hrane i pića, davanje određenog iznosa novca u pravilnim vremenskim razmacima, sahrana primatelja uzdržavanja itd.
VAŽNO!!
Što preciznije opišete opsega i načina uzdržavanja to će biti manja mogućnost nesporazuma i eventualnih zahtjeva za raskid ugovora zbog neispunjenja ugovornih obveza.
Kakav ugovor mora biti?
- sastavljen u pisanom obliku
- ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.
Također, ovlaštena osoba (sudac ili javni bilježnik) prilikom sklapanja ugovora, dužna je pročitati ugovor i objasniti njegove posljedice strankama.
Za ovjeru ugovora plaća se pristojba. Stranke nerijetko izbjegavaju sudsku ovjeru zbog duljine trajanja postupka, a koji nije kraći od šest mjeseci. S druge strane, iznos solemnizacije gotovog ugovora ili sastavljanja ugovora u obliku javnobilježničkog akta određuje se prema vrijednosti predmeta ugovora, što u pravilu iznosi dva puta više nego ovjera od strane suca nadležnog suda.
Raskid ugovora o doživotnom i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju
- sporazumno i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje
- jednostrano ako davatelj i primatelj uzdržavanja prema ugovoru žive zajedno, a njihovi su se odnosi toliko poremetili da zajednički život postane nepodnošljiv
- kada druga strana ne ispunjava svoje obveze iz tog ugovora
- zbog promijenjenih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora – ako je zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak (primjerice, iznenadno osiromašenje davatelja uzdržavanja zbog kojeg on više ne može uzdržavati primatelja uzdržavanja).
Iznimno, ako se ne može izmijeniti, ugovor se može raskinuti i zbog promijenjenih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora koji se nisu mogli predvidjeti.
Kod jednostranog raskida ugovora, u kojem slučaju se zahtjeva sudski raskid ugovora, sud odlučuje o povratu vrijednosti uzdržavanja. Pa tako, ako raskid ugovora traži osoba koja je uzdržavana, a sud donese odluku da davatelj uzdržavanja nije izvršavao ugovorne obveze, nije učinio ono na što se obvezao, tada nema što ni vratiti.
Zlouporabe ugovora o doživotnom i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju
Kako smo ranije naveli ovi ugovori su legalni pravni poslovi koje u idealnom svijetu ne bi trebalo izbjegavati ili na njih gledati kao na vrstu prevare. Činjenica je da oni sa sobom nose određena prava, obveze i rizike. Isto tako, činjenica je da ne živimo u idealnom svijetu. Zlouporabe se događaju i na strani primatelja i na strani davatelja uzdržavanja.
U praksi često događa da se ovakvi ugovori sklapaju kao simulirani ugovori, kako bi se nasljednicima onemogućilo nasljeđivanje nužnog dijela imovine. Kako? Ovo su naplatni pravni poslovi (možemo to gledati kao da primatelj uzdržavanja prijenosom svoje imovine „plaća“ to uzdržavanje). Zato se oni ne mogu pobijati radi prava na nužni dio i stoga ne ulaze u ostavinski dio nasljednog prava.
Ako se ugovor sklopi samo radi toga (onemogućavanje nasljednika) , a druga strana je za to znala ili je morala znati, takav ugovor neće proizvoditi pravne učinke. Isto se dokazuje na sudu.
Nadalje, česte su i zlouporabe ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju od strane davatelja uzdržavanja koji ne ispunjava svoje obveze prema drugoj strani te prijevare starih i nemoćnih osoba.
To se posebno odnosi na sklapanje ugovora o dosmrtnom uzdržavanju u kojem slučaju primatelji uzdržavanja, zbog svog neznanja i naivnosti, često ostaju bez svoje imovine pa i mjesta za život. Podsjećamo, kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, imovina prelazi u vlasništvo davatelja samim sklapanjem ugovora o dosmrtnom uzdržavanju za života primatelja. Dakle, za primatelja uzdržavanja, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju je znatno rizičniji od ugovora o doživotnom uzdržavanju.
Odredbe Zakona o obveznim odnosima kojima se uređuju ovi ugovori nedovoljno su razrađene. Sadržaj uzdržavanja ostavljen je strankama da ga definiraju, ugovori ne sadrže pravne mehanizme zaštite osoba treće dobi u svojstvu primatelja uzdržavanja, primatelj misli da se takav ugovor može jednostrano raskinuti. Ovakve ugovore u pravilu sklapaju osobe koje nisu upoznate s posljedicama tih pravnih poslova pa iz neznanja i lakovjernosti pristaju na nepovoljne uvjete. Kada se pojave problemi strankama ostaje trpjeti postojeće stanje ili pokrenuti sudski postupak radi raskida ugovora o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Sporovi su često koji su četo dugotrajni, a kako su stranke većinom osobe treće dobi one često ne dočekaju njihovo razrješenje.
Još nekoliko riječi za kraj
Svrha ovih ugovora jest osigurati osobama starije životne dobi, nemoćnim i bolesnim osobama primjereno uzdržavanje od strane neke druge osobe koja će za uzvrat dobiti njihovu imovinu ili jedan njezin dio. Oba ugovora imaju veliku društvenu i pravnu važnost.
Ova poglavlja su pokušaj da istaknemo karakteristike, važnost i rizike sklapanja ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Ovo nije vodič niti udžbenik. Jasno nam je da je za apsolutnu pravnu sigurnost i zadovoljstvo svih strana takvih ugovora potrebno više te ovim putem apeliramo na sve potencijalne primatelje i davatelje uzdržavanja da prije sklapanja jednog od ovih pravnih poslova
- iskreno sami sa sobom utvrde svoje motive
- realno procijene svoje potrebe i mogućnosti
- otvoreno zajedno razgovaraju o tome što žele dati i primiti jedi od drugih
- se posavjetuju sa stručnjacima
Ovaj tekst objavljen je u sklopu projekta Starimo zajedno koji financira Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike .