HomeSocijalna usluga pomoć u kućiVijestiSocijalna usluga pomoć u kući

Socijalna usluga pomoć u kući

Socijalne usluge su aktivnosti propisane Zakonom o socijalnoj skrbi (NN 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23), namijenjene su prepoznavanju, sprječavanju i rješavanju poteškoća pojedinaca i/ili obitelji, a sve s ciljem poboljšanja kvalitete njihova života u zajednici u kojoj žive.

Odobravaju se nakon sveobuhvatne procjene potreba korisnika i resursa lokalne zajednice, a mogu se pružati privremeno ili tijekom duljeg vremenskog perioda, ovisno o potrebama korisnika. Postoji ukupno 16 socijalnih usluga koje su propisane gore navedenim Zakonom. Za njihovo priznavanje nadležan je Područni ured Hrvatskog zavoda za socijalni rad prema prebivalištu korisnika.

Za koga je socijalna usluga pomoći u kući?

Pomoć u kući je jedna od usluga namijenjena pomoći starijoj osobi. Osim starijoj osobi, namijenjena je i osobi kojoj je zbog nekog oštećenja, privremenog ili trajnog, potrebna pomoć druge osobe. Oštećenje može biti tjelesno, osjetilno, intelektualno ili mentalno. Usluga se odobrava osobi koja ne može sama, niti uz pomoć članova obitelji osigurati podmirenje svakodnevnih životnih potreba.

Što sve obuhvaća i tko ju provodi?

Kroz navedenu uslugu, osobi se pomaže u sljedećim aktivnostima:

  • Organiziranje prehrane (priprema ili nabava i dostava gotovih obroka)
  • Obavljanje kućanskih poslova (npr. pranje posuđa, brisanje prašine, usisavanje, pranje prozora i sl.)
  • Održavanje osobne higijene (npr. pomoć prilikom tuširanja i pranja kose, rezanje noktiju i dr.) i/ili
  • Zadovoljavanje drugih svakodnevnih potreba (npr. košnja trave, donos vode, čišćenje dvorišta i sl.)

Uslugu može pružati dom socijalne skrbi, centar za pomoć u kući, udruga, vjerska zajednica i druga pravna osoba koja djelatnost socijalne skrbi obavlja kao profesionalnu djelatnost ili fizička osoba kao obrtnik.

Koji su uvjeti za priznavanje pomoći u kući?

Usluga se može odobriti starijoj osobi ili osobi s nekom vrstom oštećenja kojoj je prema procjeni potrebna pomoć druge osobe i to ako:

  1. osoba nema mogućnost da joj pomoć osiguraju roditelji, bračni ili izvanbračni drug,životni partner ili dijete
  2. nema u vlasništvu imovinu kojom može osigurati sredstva za zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba (osim stana ili kuće koju koristi za stanovanje)
  3. nema sklopljen ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju (osim u slučaju pokretanja postupka za raskid, utvrđenje ništetnosti ili poništaj ugovora)
  4. prosječan mjesečni prihod samca ili prihod po članu kućanstva u prethodna tri mjeseca prije pokretanja postupka ne prelazi iznos od 199,08 eura


Ako prihod samca ili po članu kućanstva prelazi iznos od 199,08 eura, a nije veći od 265,45 eura, osobi se može priznati 50% cijene troškova usluge. Drugim riječima, ako mjesečni prihod nije veći od 199,08 eura, korisniku je usluga besplatna, a ako prelazi navedeni iznos (a nije veći od 265,45 eura), korisnik podmiruje 50% troškova
usluge, a Ministarstvo ostalih 50%.


Važno je napomenuti da pružatelji socijalne usluge imaju mogućnost sklapanja i privatnih ugovora s korisnicima te samostalno određuju cijenu usluge. Preporučamo da se zainteresirane osobe raspitaju kod dostupnih pružatelja o cijenama usluge koje mogu biti povoljnije od cijena Ministarstva.

Koji je postupak za priznavanje pomoći u kući?

Za ostvarivanje navedene usluge potrebno je podnijeti zahtjev s pripadajućom dokumentacijom nadležnom Područnom uredu Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Zahtjev koji je potrebno ispuniti dostupan je na mrežnim stranicama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, pod izbornikom „Obrasci“ (Socijalne usluge za odrasle osobe – smještaj, boravak, pomoć u kući i psihosocijalna podrška). Nakon predaje zahtjeva, nadležna socijalna radnica kontaktirat će osobu te prikupiti dodatne potrebne informacije, napraviti stručnu procjenu potreba korisnika i uputiti ga u tijek postupka.

Literatura:

1. Zakon o socijalnoj skrbi. Narodne novine, br. 18/2022, 46/2022, 119/2022, 71/2023,
156/2023.